Kroz formu kraćeg romana ili duže pripovijesti Darija Perković isprepleće zanimljivu priču na sebi svojstven način, budući da je riječ o trećem naslovu iste autorice.
Tu se ponajprije misli na spretno građenu fabulu na nekoliko razina, bilo da je riječ o glavnoj koja prati trenutak „buđenja“ protagonistice Eve simbolična imena, bilo o retrospektivnoj kojom uvodi nove likove sa svojim sporednim pričama.
Upravo tom naracijom i originalnim zapletima prožetim emocijama i snagom ljubavi, ženskim smislom za detalj i za lijepo, izraženom ljudskošću i vjerom u čovjeka koji mora smoći snage za novi početak, autorica drži u napetosti čitatelje koji u dahu čitaju njezinu prozu.
U djelu „Što vidiš“ provlači se motiv zrcala kao jedinoga istinskog, ali nijemog svjedoka Evina života. Na početku romana ono je osobno zrcalo koje se javlja kao znak nečiste savjesti, a ubrzo se pojavljuje i u obliku odraza, kao retrovizor koji je u sjećanju na roditelje i koji otvara ključno pitanje: Što vidiš?
