Ostvarujući nakanu da svoje radove objavljene u različitim publikacijama objavi u posebnoj knjizi, Claude Levi-Strauss ističe u predgovoru Strukturalne antropologije da je »ovdje - ondje dodavao napomene kako bi odgovorio na kritike, ispravio zablude ili uzeo u obzir nove činjenice«.
Nađe li se u sličnoj prigodi, svaki će savjestan autor postupiti na sličan način. Za svoj ću postupak navesti primjer iz članka Prozodemske varijante u antroponimiji. Tamo sam u analizi prozodemskih opozicija tvorenica tipa Tomica/Tomica istakao da im naša literatura nije valjano opisala značenjske vrijednosti ostvarene prozodemima te da je od hipokorističnih tvorenica valjano opisala vrijednosti naglaska samo u onih tipa Drago. Ovu sam tvrdnju popratio bilješkom i u njoj naveo da sam u nekoliko skorašnjih radova ispravio jednom pogrešno odmjerenu ocjenu o dvosložnim hipokoristicima, zapravo ocjenu dobrog dijela naše literature, prema kojoj im je i sam dugouzlazni naglasak signal hipokorstične tvorenosti.
I inače velikom broju bilježaka u gotovo svim radovima ili sam dodavao nove bilješke ili već postojeće proširivao ponekim podatkom, najčešće bibliografskim. Činio sam to vođen spoznajom kojoj se smisao nazire u Meilletovoj izreci, izreci slojevita sadržaja, da »znanost živi od dokaza, a ne od istina«.
.jpeg)
.jpg "Živko Bjelanović - Onomastičke teme")
.jpeg)
