U posljednjih petnaest godina čak sedam puta se mijenjao i dopunjavao Zakon o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06). Osma izmjena je rezultirala potpuno novim i bitno drugačijim zakonom (NN br. 152/08) koji se izmijenio u čak 124 članka (NN br. 76/09) i prije nego je stupio na snagu. Potom su stupile na snagu nove izmjene i dopune (NN br. 80/11) a u povodu odluke Ustavnog suda (NN br. 91/12) opet je došlo do izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku (NN br. 143/12).
Čitajući svih tih godina obrazloženja novih zakonskih rješenja, možemo zaključiti kako su stara bila loša a nova odlična, ali su ubrzo na njihovo mjesto došla neka još novija rješenja sa sličnim obrazloženjima.
Nasuprot optimističnom stavu zakonodavca, struka ima izrazito negativno mišljenje o nestabilnim pravnim normama i hiperprodukciji zakona.
Ne ulazeći, na ovom mjestu, u kvalitetu zakonskih izmjena, moramo naglasiti kako suci, državni odvjetnici, odvjetnici i ostali praktičari moraju dobro poznavati nove i stare postupovne odredbe, jer se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu novog Zakona o kaznenom postupku i nadalje moraju voditi po odredbama starog zakona pa i onda kada je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku i vratio je na ponovno odlučivanje.
Dakle, još dugo će na djelu biti dualizam kaznenih postupovnih normi, što nije dobro.
Sucima je potrebna rutina u vođenju postupka kako bi se mogli maksimalno koncentrirati na pravilno izvođenje dokaza, utvrđivanje relevantnih činjenica i primjenu apstraktne pravne norme na utvrđeno činjenično stanje.
Rutine nema ako se odredbe često mijenjaju.
Rutine, nažalost, još dugo neće ni biti: formirana je radna skupina koja, opet, radi na sveobuhvatnim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku.
U Zagrebu, ožujak 2013.
Ranko Marijan
.jpeg)
