S. N. Lazarev:"Pred pisanje svake od knjiga ja se razbolim, nježno tkivo moje sudbine se kida i rasplinjava, život postaje potpuno nepredvidiv. Počinjem se živcirati i ljutiti. Žalim iznenada dolazi do smirenja. I nikakvi gubici, neuspjesi ili neočekivani događaji me više ne uzbuđuju. Sada shvaćam da je to nužno, što veća specifična težina informacije koje knjiga nosi, to je snažniji utjecaj koji ona ima na čitatelja, a time je veća i moja odgovornost ako taj utjecaj bude pogrješan. Kakvoća informacije je određena time koliko sam ja bliži ljubavi i Bogu i u kom stupnju ne ovisim od bilo kojih ljudskih vrijednosti, osobito duhovnih. Ljubav se ne smije vezati ne samo za novac, nego i za ideale. Sto su veće čovjekove patnje u doba nesreća i bolesti, i što se manje on trudi da od njih ovisi, težeći k Bogu, čuvajući i pojačavajući ljubav prema Njemu, to čistija postaje čovjekova duša. Svatko od nas unekoliko prelazi taj put. A čistoća duše se tu određuje ne toliko količinom i veličinom muka. koliko koncentracijom na Božansku ljubav i jačinom težnji k njoj".
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
